Tako je Sombor zakoracio u 20 vek, u sjaju
zupanijskog centra u koji se dolazilo zarad posla, ali i provoda, u sjaju koji ce pojacati
i svetlost iz elektrane podignute 1905. godine. Jos uvek su brojni bogati zemljoposednici
i jaki zitarski trgovci, sve je vise novcanih zavoda i novih listova u kulturnom zivotu
koji buja, sa mnostvom uglednih intelektualaca, u cijem delovanju su sve prisutnija
razlicita usmerenja. Dok se madjarska inteligencija sve vise okuplja oko Madjarske citaonice,
kroz delovanje Slobodnog liceja i Istorijskog drustva Bacbodroske zupanije, dotle srpski
intelektualci sve vise ostvaruju patriotsku ulogu povezivanja i afirmisanja kulturnih
dostignuca svoga etnosa u matici i Habzburskoj monarhiji. Godine 1910. Somborci priredjuju
prvu Srpsku umetnicku slikarsku i vajarsku izlozbu u Vojvodini, na kojoj su izlagali tri
vajara i 18 slikara iz Srbije; ovde je 1910. osnovan i tu je bilo sediste Saveza srpskih
pevackih druzina, koji ce objedinjavati 47 horova iz cele Carevine, a u samo predvecerje
Prvog svetskog rata, od 7-9. juna 1914. u Somboru se odrzava Srpska pevacka slava, prva i
jedina smotra srpskih horova sa 23 horske druzine iz svih krajeva Carevine i gostima,
beogradskim horovima "Stankovic" i "Obilic".
Iako su Somborci i pre rata, a posebno pri njegovom kraju, igrali vidnu ulogu u jacanju veza sa maticom, (na Velikoj narodnoj skupstini u Novom Sadu Joca Lalosevic je izabran za predsednika, njegovi sugradjani Petar Konjovic za zamenika i Kosta Popovic za clana Narodne uprave Vojvodine) sudbina Sombora ce biti drugacije usmerena, pogotovo kada su 1929. formirane banovine. Iz Sombora centar se seli u Novi Sad, a sa njime i sve zanacajnije ustanove, koje su cinile vazne izvore njegovih prihoda. Gurnut na periferiju glavnih puteva i politickog odlucivanja, opadanje moci i ugleda Sombora bice sve ubrzanije. U tome ce doci i Drugi svetski rat, kada ce za vreme madjarske okupacije, koja je trajala do 21. oktobra 1944, Sombor ponovo biti sediste Backe zupanije, a cenu svoje slobode Somborci ce platiti sa 1.195 zrtava, od cega 964 jevrejske narodnosti.
Medjutim, druge sredine, pa i u neposrednoj blizini, brze ce uci u korak sa zahtevima vremena i brze ce se razvijati, ostavljajuci Somboru ulogu sirovinske baze za okolnu prehrambenu industriju, a on da i dalje bude prevashodno kulturno srediste. Nesto vise ce se uciniti sedamdesetih godina veka kada se ubrzanije grade industrijski kapaciteti, pre svega zasnovani na resursima poljoprivrede, u najvecoj meri locirani u industrijskoj zoni, dovoljno udaljenoj od grada da ne ometa njegovo sirenje i zdravo zivljenje. Zanemarimo li posledice dugogodisnjih sankcija i najnovijih ratnih dejstava, Sombor raspolaze sa znacajnim kapacitetima koje je lako ponovo dovesti na nekadanji nivo, dok neke, poput Fabrike akumulatora "Sombor", Fabrike ulja i biljnih masti "Sunce", Fabrike za preradu mleka "Somboled" nisu ni smanjivale svoju proizvodnju. Medju onima kojima svakako treba pomoci su MPI A.D. "Bane", Fabrika hrane "Panonka", Fabrika dostavnih vozila "Crvena zastava", Fabrika obuce "Boreli", "Seme-Sombor", mlinska industrija i dr. Naravno, tu je i njegovo najvece blago, velike i kvalitetne oranicne povrsine, 202 km kanalske mreze, reka Dunav i uz njih sumski pojas, jedan od najbogatijih evropskih lovnih revira, sa kvalitetnom visokom divljaci, pogodne za ribolovni i lovni turizam, boravak i uzivanje u naseljima bungalova u carima prirode.
U Somboru su radili Georgije Brankovic, potonji patrijarh srpski, Jovan Djordjevic, osnivac pozorista u Novom Sadu i Beogradu i pisac himne "Boze pravde", dr Milan Jovanovic-Batut, lekar i pisac, dr Laza Kostic, pravnik i pesnik, dr Paja Radovanovic, pedagog i psiholog, Ede Margalic, lingvist i profesor Univerziteta u Pesti, Petar Konjovic, kompozitor i akademik. Spremajuci se za zivot, u Somboru su se skolovali Josif Marinkovic, kompozitor, Jovan Ducic, knjizevnik, Isidora Sekulic, knjizevnik i akademik, dr Kornel Senteleki, lekar i knjizevnik i brojni drugi.
|
© "Publikum", 1999. | Najbolje u rezoluciji 800*600
i MSIE 4.0