Zbog svega, razumljivo je odusevljenje kojim su Somborci-hriscani docekali austrijske
regimente, kao svoje oslobodioce, koje su bez borbe usle u grad 12. septembra 1687.
godine. Tako je, nakon 146 godina pod Turcima, Sombor usao u sastav Austrijske carevine,
u kojoj ce vremenom doseci svoj najveci uspon, znacaj i ugled.
Iako su sa svojom vojskom otisli i turski gradjani, ukupan broj zitelja u varosi ne samo
da nije opao, nego ce se za vrlo kratko vreme jos i uvecati. Naime, iste, 1687. godine,
becki dvor daje odobrenje za naseljavanje na prostore severozapadne Backe 5.000 Bunjevaca,
"Rascijana katolicke vere" kako ih zvanicno belezi dvorska kancelarija, pod vodjstvom
Domenika-Duje Markovica, pokatolicenog Srbina i Jure Vidakovica. Manji broj ce svoje nove
domove zasnovati u Somboru, dok se glavnina usmerila ka Subotici i Baji.
Nakon tri godine, novi talas doseljenika, ovoga puta srpskih, pod vodjstvom patrijarha
Arsenija III Carnojevica je ne samo uvecao broj, nego je i stabilizovao nacionalni sastav
u korist srpskog etnosa, i taj odnos ce se u Somboru zadrzati sve do nasih dana.
Prema popisu iz 1702. godine, vidljivo je da je Sombor vec, za tadanje prilike, veliko
naselje jer je brojao 2.855 dusa, a uz to i bogato sa 2.000 rogate marve, 550 konja,
1.830 ovaca, 462 kosnice, 2.940 merova zasejanog zita, 700 motika vinograda i dr. mada nema
sumnje da je dosta od toga i neprijavljeno.
 |
Sombor iz 1697. godine |
Somborski militari, saglasno potpisanim poveljama sa Leopoldom I i potonjim carevima u prvo
vreme ce biti samo u odbrani granice prema Turskoj, ali ce se vremenom to izmeniti i oni ce
vojevati sirom Evrope za interese Habzburske monarhije. Bila su to vremena izgibija, brojnih i
velikih bojeva, licnih podviga i porodicnih tragedija.
Vec 1691. Somborce, 200 konjanika i 600 pesadinaca - granicara, predvodi njihov kapetan
Dujo Markovic u Bici kod Slankamena, gde ce i sam ostati na bojnom polju. Slicna sudbina ce
biti i porodice Popovic iz koje je otac i osam sinova palo u Bici kod Sente 1697, u kojoj je
ucestvovalo i 500 Somboraca pod vodjstvom kapetana Jajica. Bolje srece nije bila ni porodica
Lalosevic iz koje je otac i pet sinova ostavilo kosti pred zidinama Beograda u boju sa Turcima
1717. godine.
 |
Bitka kod Sente 1697. godine |
No, sve su to samo najistaknutiji primeri, dok je neuporedivo vise onih bezimenih koji su svoje
zivote polozili i kosti rasejali po bojistima Evrope za cast, slavu i velicinu austrijskog
oruzja. U septembru 1745. u popisnici stoji da je za samo godinu i po dana broj somborskih
militara od 661 sveden na 585, da su iz poslednjih ratova izasli sa 305 udovica,
mnogo nezbrinute dece, 144 invalida nesposobna za rad, a oko 200 ih je jos od ranije camilo
u pruskom zarobljenistvu.
 |
Pecat vojnicke varosi
Sombora iz 1717 |
Ocigledno je cena ratne slave i privilegija koje su uzivali od 1702, kada je Sombor
proglasen za "vojni sanac", a 15 godina kasnije uzdignut u status "vojnicke varosi",
bila previsoka.
I umesto zasluzenih priznanja, godine 1741. usvaja se XVIII zakonski clan kojim se ukidaju
neke vojnicke varosi, medju njima i somborska, njihovi zitelji, militari - "carski sinovi",
kako su ih zbog zasluga za carevinu nazivali, prevode se u "jobadje", nadnicare, a gradovi
pod upravu zupanijske vlasti.
Iako se sa sprovodjenjem u zivot ovog zakona nece zuriti, do razvojacenja Sombora
dolazi 1. novembra 1745. Medjutim, Somborci, svesni sta sve time gube, krecu u protivakciju.
Vec 18. novembra okupljaju se ispred Svetogeorgijevske pravoslavne crkve, 244 varoska
domacina, 84,5 % Srba-pravoslavaca i 15,5 % Bunjevaca-katolika, na dogovor da kroz borbu za
elibertaciju ocuvaju dotadanje privilegije.
Upornoscu somborskih izaslanika u Becu i nakon sto su pravoslavci i katolici izmedju sebe,
1. jula 1748. godine, potpisali dokumenat kojim se utvrdjuju pravila o nacinu izbora
najvaznijih varoskih organa, po principu jednake zastupljenosti, tzv. Alternativu, a u carsku
blagajnu uplaceno 150.000 zlatnih rajnskih forinti, stekli su se uslovi da Marija Terezija,
17. februara 1749. godine, stavi svoj potpis na povelju kojom se Sombor uzdize u rang
slobodnih i kraljevskih gradova.
 |
Povelja slobodnog
kraljevskog grada Sombora
iz 1749 |
Povelja je uz nevidjeno slavlje, Somborcima predata 24. aprila 1749. godine, a u narednih
nedelju dana izabran je Magistrat i ostali varoski organi. Martin Parcetic je postao prvi
varoski birov (sudija), a njega ce na ovoj najvaznijoj duznosti u gradu, shodno odredbama
Alternative, nakon dve godine zameniti Jovan Damjanovic, pravoslavac. Dogadjanja ce zavrsiti
28. aprila urucenjem prvog Statuta slobodnog i kraljevskog grada Sombora.
Medjutim, bez obzira na visoku cenu kojom je placen status slobodnog i kraljevskog grada,
sto je Sombor bacilo u velike dugove kojih ce se osloboditi tek 1766, bio je to jedan od
najznacajnijih datuma u povesnici varosi. To ce se vrlo brzo i pokazati: za svega dve godine,
od 1759, pravoslavci zavrsavaju gradnju Velike saborne crkve, iste godine otvaraju
cetvororazrednu Gramatikalnu skolu, koja ce nakon cetiri godine (1763) prerasti u Latinsku
skolu, a 1. maja 1778. Avram Mrazovic, osnivanjem "Norme", utemeljuje skolovanje ucitelja
kod Srba i drugih juznoslovenskih naroda, posto je iste godine postavljen za vrhovnog direktora
svih srpskih skola Backe, Baranjske, Torontalske i Bodroske zupanije, za cije sediste je
odabrao Sombor, mesto svoga rodjenja. Deceniju pre kraja veka (1790), pravoslavni zitelji
podizu i drugu, "Malu crkvu" posvecenu Sv. Jovanu Preteci, danas zasticeni objekat kulture
najviseg ranga.
Rimokatolici izgradnjom Crkve Presvetog trojstva (1752-1763) zaokruzuju celinu sa samostanom
koji su podigli franjevci 1743. godine. U medjuvremenu ce Magistrat, odmah po izboru 1749,
poceti sa gradnjom Gradske kuce, na temeljima kastela grofa Jovana Brankovica, koji ga je
podigao 1718, godinu dana nakon sto je postao prvi kapetan vojnicke varosi Sombora. Baron Franc
de Redl 1750. gradi Kapelu Sv. Ivana Nepomuka, grof Anton Grasalkovic 1763, dovrsava zgradu
za prihvat nemackih doseljenika, a Krusper de Varbo 1771, u nastavku "Pasine kule" podize
porodicnu jednospratnicu, i u obe je danas smesten Istorijski arhiv ciji su koreni od 1749.
godine. Sve one oblikuju prostor trga, koji ce posto u njegovom sredistu bude 1774. podignut
spomenik Presvetom trojstvu, po istom dobiti i danas trajuci naziv.
Od 1. marta 1766. u Somboru se ustanovljava Sluzba prve pomoci, prva medicinska ustanova te
vrste u danasnjoj Vojvodini. Iste te godine, Ferdinand Plank otvara i prvu apoteku u gradu, na
mestu gde ce za iste potrebe 1837. apotekar Emil Gale podici spratnicu u kojoj je danas Galerija
"Milan Konjovic".